Vulkanska aktivnost

Vulkanska aktivnost

Ova animacija prikazuje različite tipove erupcije vulkana.

Geografija

Ključne riječi

vulkan, magmatska aktivnost, vulkanska erupcija, volcanoes, vulkanska aktivnost, magma, post-vulkanske aktivnosti, magmatska komora, tektonika ploča, potres, lava, formiranje planina, Vezuv, priroda, geografija, tektonska ploča, Zemljina kora, katastrofa

Povezani dodatci

3D modeli

Vulkani i tektonska ploča

Vulkanska aktivnost je proces u kojem dolazi do izbacivanja magme, koja se nalazi u Zemljinoj kori, na površinu Zemlje. Vulkani se ne pojavljuju nasumično, već nastaju uzduž granica tektonskih ploča.

Vulkanska aktivnost igra veliku ulogu i u formiranju planina. Magma je crvena, užarena masa otopljenih stijena, koja se nalazi ispod površine Zemlje. Kad magma stigne na površinu Zemlje, naziva se lavom. Na mjestu, na kojem se magma izlijeva na površinu Zemlje, nastaje vulkan. Prema tipu erupcije razlikujemo sljedeće vrste vulkana: eksplozivni, lavični i mješoviti.

Eksplozivni vulkani proizvode velike količine vodene pare i plinova koji uslijed snažnih eksplozija izlaze iz kratera. To rezultira nastankom visokih stupova pepela i piroklastičnih tokova. Nošen vjetrom oblak pepela može prekriti veliko područje. Piroklastični tok juri golemom brzinom niz vulkansku kupu, što ovu vrstu erupcije vulkana čini najrazornijom. Najpoznatiji vulkani iz ove skupine su Krakatoa, Mt. Pelée i Mt. St. Helens.

Erupcije lavičnih vulkana protječu bez eksplozije i nastajanja piroplastičnog toka. Jedino što tom prilikom izlazi na površinu Zemlje je tekuća lava. Kupa se sastoji od stvrdnute lave. U ovu skupinu spadaju vulkani Havajskog otočja, Mauna Kea i Mauna Loa.

Kod mješovitog tipa vulkana, tzv. stratovulkana, prisutna je i eksplozija i pojava tekuće lave. Vulkanska kupa sastoji se od slojeva vulkanskog materijala i stvrdnute lave. U tu skupinu spada većina vulkana na Zemlji. Najpoznatiji od njih su Stromboli, Etna i Cotopaxi.

Nakon vulkanske erupcije može se vidjeti i postvulkanska aktivnost koja se uglavnom sastoji od vodene pare i plinova. Mjesta na kojima kroz pukotine stvrdnute lave na Zemljinu površinu izbijaju vrući plinovi i vodena para nazivaju se fumarolama.

Fumarola kod koje, osim vodene pare, iz Zemljine unutrašnjosti izlaze i sumporni plinovi, naziva se solfatara.

Mofete su također tip fumarola kod kojih nakon vulkanske aktivnosti nastaje ugljikov dioksid. Mofete mogu biti „suhe”, ukoliko sadrže ugljikov dioksid, i „mokre”, ukoliko sadrže vodu u kojoj je otopljen ugljikov dioksid (karbonatna kiselina).

Gejziri su geotermalni izvori koji u određenim vremenskim razmacima izbacuju vruću vodu. Do njihovog nastajanja dolazi kada se voda, koja dopire do podzemnih šupljina i u njima se zadržava, pod utjecajem magme zagrije do točke vrelišta. Rezultat je izbijanje vruće vode na površinu Zemlje.

U područjima s glinenim tlom javljaju se „muljni vulkani” kod kojih iz tekućeg blata izlaze plinovi u obliku mjehurića.

Najrazornije vulkanske erupcije izbacuju goleme količine vulkanskog materijala. Prilikom erupcije vulkana Krakatau 1883. godine izbačeno je 18 km³, dok je Tambora prilikom jedne od najvećih erupcija u povijesti čovječanstva, 1815. godine izbacila 80 km³ vulkanskog materijala. Takve snažne erupcije imaju globalan utjecaj na atmosferu, klimu i živa bića na Zemlji.

Najveće vulkanske erupcije

Vulkanska aktivnost je proces u kojem dolazi do izbacivanja magme, koja se nalazi u Zemljinoj kori, na površinu Zemlje. Vulkani se ne pojavljuju nasumično, već nastaju uzduž granica tektonskih ploča.

Vulkanska aktivnost igra veliku ulogu i u formiranju planina. Magma je crvena, užarena masa otopljenih stijena, koja se nalazi ispod površine Zemlje. Kad magma stigne na površinu Zemlje, naziva se lavom. Na mjestu, na kojem se magma izlijeva na površinu Zemlje, nastaje vulkan. Prema tipu erupcije razlikujemo sljedeće vrste vulkana: eksplozivni, lavični i mješoviti.

Eksplozivni vulkani proizvode velike količine vodene pare i plinova koji uslijed snažnih eksplozija izlaze iz kratera. To rezultira nastankom visokih stupova pepela i piroklastičnih tokova. Nošen vjetrom oblak pepela može prekriti veliko područje. Piroklastični tok juri golemom brzinom niz vulkansku kupu, što ovu vrstu erupcije vulkana čini najrazornijom. Najpoznatiji vulkani iz ove skupine su Krakatoa, Mt. Pelée i Mt. St. Helens.

Erupcije lavičnih vulkana protječu bez eksplozije i nastajanja piroplastičnog toka. Jedino što tom prilikom izlazi na površinu Zemlje je tekuća lava. Kupa se sastoji od stvrdnute lave. U ovu skupinu spadaju vulkani Havajskog otočja, Mauna Kea i Mauna Loa.

Kod mješovitog tipa vulkana, tzv. stratovulkana, prisutna je i eksplozija i pojava tekuće lave. Vulkanska kupa sastoji se od slojeva vulkanskog materijala i stvrdnute lave. U tu skupinu spada većina vulkana na Zemlji. Najpoznatiji od njih su Stromboli, Etna i Cotopaxi.

Nakon vulkanske erupcije može se vidjeti i postvulkanska aktivnost koja se uglavnom sastoji od vodene pare i plinova. Mjesta na kojima kroz pukotine stvrdnute lave na Zemljinu površinu izbijaju vrući plinovi i vodena para nazivaju se fumarolama.

Fumarola kod koje, osim vodene pare, iz Zemljine unutrašnjosti izlaze i sumporni plinovi, naziva se solfatara.

Mofete su također tip fumarola kod kojih nakon vulkanske aktivnosti nastaje ugljikov dioksid. Mofete mogu biti „suhe”, ukoliko sadrže ugljikov dioksid, i „mokre”, ukoliko sadrže vodu u kojoj je otopljen ugljikov dioksid (karbonatna kiselina).

Gejziri su geotermalni izvori koji u određenim vremenskim razmacima izbacuju vruću vodu. Do njihovog nastajanja dolazi kada se voda, koja dopire do podzemnih šupljina i u njima se zadržava, pod utjecajem magme zagrije do točke vrelišta. Rezultat je izbijanje vruće vode na površinu Zemlje.

U područjima s glinenim tlom javljaju se „muljni vulkani” kod kojih iz tekućeg blata izlaze plinovi u obliku mjehurića.

Najrazornije vulkanske erupcije izbacuju goleme količine vulkanskog materijala. Prilikom erupcije vulkana Krakatau 1883. godine izbačeno je 18 km³, dok je Tambora prilikom jedne od najvećih erupcija u povijesti čovječanstva, 1815. godine izbacila 80 km³ vulkanskog materijala. Takve snažne erupcije imaju globalan utjecaj na atmosferu, klimu i živa bića na Zemlji.

Eksplozivni vulkani

Vulkanska aktivnost je proces u kojem dolazi do izbacivanja magme, koja se nalazi u Zemljinoj kori, na površinu Zemlje. Vulkani se ne pojavljuju nasumično, već nastaju uzduž granica tektonskih ploča.

Vulkanska aktivnost igra veliku ulogu i u formiranju planina. Magma je crvena, užarena masa otopljenih stijena, koja se nalazi ispod površine Zemlje. Kad magma stigne na površinu Zemlje, naziva se lavom. Na mjestu, na kojem se magma izlijeva na površinu Zemlje, nastaje vulkan. Prema tipu erupcije razlikujemo sljedeće vrste vulkana: eksplozivni, lavični i mješoviti.

Eksplozivni vulkani proizvode velike količine vodene pare i plinova koji uslijed snažnih eksplozija izlaze iz kratera. To rezultira nastankom visokih stupova pepela i piroklastičnih tokova. Nošen vjetrom oblak pepela može prekriti veliko područje. Piroklastični tok juri golemom brzinom niz vulkansku kupu, što ovu vrstu erupcije vulkana čini najrazornijom. Najpoznatiji vulkani iz ove skupine su Krakatoa, Mt. Pelée i Mt. St. Helens.

Erupcije lavičnih vulkana protječu bez eksplozije i nastajanja piroplastičnog toka. Jedino što tom prilikom izlazi na površinu Zemlje je tekuća lava. Kupa se sastoji od stvrdnute lave. U ovu skupinu spadaju vulkani Havajskog otočja, Mauna Kea i Mauna Loa.

Kod mješovitog tipa vulkana, tzv. stratovulkana, prisutna je i eksplozija i pojava tekuće lave. Vulkanska kupa sastoji se od slojeva vulkanskog materijala i stvrdnute lave. U tu skupinu spada većina vulkana na Zemlji. Najpoznatiji od njih su Stromboli, Etna i Cotopaxi.

Nakon vulkanske erupcije može se vidjeti i postvulkanska aktivnost koja se uglavnom sastoji od vodene pare i plinova. Mjesta na kojima kroz pukotine stvrdnute lave na Zemljinu površinu izbijaju vrući plinovi i vodena para nazivaju se fumarolama.

Fumarola kod koje, osim vodene pare, iz Zemljine unutrašnjosti izlaze i sumporni plinovi, naziva se solfatara.

Mofete su također tip fumarola kod kojih nakon vulkanske aktivnosti nastaje ugljikov dioksid. Mofete mogu biti „suhe”, ukoliko sadrže ugljikov dioksid, i „mokre”, ukoliko sadrže vodu u kojoj je otopljen ugljikov dioksid (karbonatna kiselina).

Gejziri su geotermalni izvori koji u određenim vremenskim razmacima izbacuju vruću vodu. Do njihovog nastajanja dolazi kada se voda, koja dopire do podzemnih šupljina i u njima se zadržava, pod utjecajem magme zagrije do točke vrelišta. Rezultat je izbijanje vruće vode na površinu Zemlje.

U područjima s glinenim tlom javljaju se „muljni vulkani” kod kojih iz tekućeg blata izlaze plinovi u obliku mjehurića.

Najrazornije vulkanske erupcije izbacuju goleme količine vulkanskog materijala. Prilikom erupcije vulkana Krakatau 1883. godine izbačeno je 18 km³, dok je Tambora prilikom jedne od najvećih erupcija u povijesti čovječanstva, 1815. godine izbacila 80 km³ vulkanskog materijala. Takve snažne erupcije imaju globalan utjecaj na atmosferu, klimu i živa bića na Zemlji.

Lavični vulkani

Vulkanska aktivnost je proces u kojem dolazi do izbacivanja magme, koja se nalazi u Zemljinoj kori, na površinu Zemlje. Vulkani se ne pojavljuju nasumično, već nastaju uzduž granica tektonskih ploča.

Vulkanska aktivnost igra veliku ulogu i u formiranju planina. Magma je crvena, užarena masa otopljenih stijena, koja se nalazi ispod površine Zemlje. Kad magma stigne na površinu Zemlje, naziva se lavom. Na mjestu, na kojem se magma izlijeva na površinu Zemlje, nastaje vulkan. Prema tipu erupcije razlikujemo sljedeće vrste vulkana: eksplozivni, lavični i mješoviti.

Eksplozivni vulkani proizvode velike količine vodene pare i plinova koji uslijed snažnih eksplozija izlaze iz kratera. To rezultira nastankom visokih stupova pepela i piroklastičnih tokova. Nošen vjetrom oblak pepela može prekriti veliko područje. Piroklastični tok juri golemom brzinom niz vulkansku kupu, što ovu vrstu erupcije vulkana čini najrazornijom. Najpoznatiji vulkani iz ove skupine su Krakatoa, Mt. Pelée i Mt. St. Helens.

Erupcije lavičnih vulkana protječu bez eksplozije i nastajanja piroplastičnog toka. Jedino što tom prilikom izlazi na površinu Zemlje je tekuća lava. Kupa se sastoji od stvrdnute lave. U ovu skupinu spadaju vulkani Havajskog otočja, Mauna Kea i Mauna Loa.

Kod mješovitog tipa vulkana, tzv. stratovulkana, prisutna je i eksplozija i pojava tekuće lave. Vulkanska kupa sastoji se od slojeva vulkanskog materijala i stvrdnute lave. U tu skupinu spada većina vulkana na Zemlji. Najpoznatiji od njih su Stromboli, Etna i Cotopaxi.

Nakon vulkanske erupcije može se vidjeti i postvulkanska aktivnost koja se uglavnom sastoji od vodene pare i plinova. Mjesta na kojima kroz pukotine stvrdnute lave na Zemljinu površinu izbijaju vrući plinovi i vodena para nazivaju se fumarolama.

Fumarola kod koje, osim vodene pare, iz Zemljine unutrašnjosti izlaze i sumporni plinovi, naziva se solfatara.

Mofete su također tip fumarola kod kojih nakon vulkanske aktivnosti nastaje ugljikov dioksid. Mofete mogu biti „suhe”, ukoliko sadrže ugljikov dioksid, i „mokre”, ukoliko sadrže vodu u kojoj je otopljen ugljikov dioksid (karbonatna kiselina).

Gejziri su geotermalni izvori koji u određenim vremenskim razmacima izbacuju vruću vodu. Do njihovog nastajanja dolazi kada se voda, koja dopire do podzemnih šupljina i u njima se zadržava, pod utjecajem magme zagrije do točke vrelišta. Rezultat je izbijanje vruće vode na površinu Zemlje.

U područjima s glinenim tlom javljaju se „muljni vulkani” kod kojih iz tekućeg blata izlaze plinovi u obliku mjehurića.

Najrazornije vulkanske erupcije izbacuju goleme količine vulkanskog materijala. Prilikom erupcije vulkana Krakatau 1883. godine izbačeno je 18 km³, dok je Tambora prilikom jedne od najvećih erupcija u povijesti čovječanstva, 1815. godine izbacila 80 km³ vulkanskog materijala. Takve snažne erupcije imaju globalan utjecaj na atmosferu, klimu i živa bića na Zemlji.

Mješoviti vulkani

Vulkanska aktivnost je proces u kojem dolazi do izbacivanja magme, koja se nalazi u Zemljinoj kori, na površinu Zemlje. Vulkani se ne pojavljuju nasumično, već nastaju uzduž granica tektonskih ploča.

Vulkanska aktivnost igra veliku ulogu i u formiranju planina. Magma je crvena, užarena masa otopljenih stijena, koja se nalazi ispod površine Zemlje. Kad magma stigne na površinu Zemlje, naziva se lavom. Na mjestu, na kojem se magma izlijeva na površinu Zemlje, nastaje vulkan. Prema tipu erupcije razlikujemo sljedeće vrste vulkana: eksplozivni, lavični i mješoviti.

Eksplozivni vulkani proizvode velike količine vodene pare i plinova koji uslijed snažnih eksplozija izlaze iz kratera. To rezultira nastankom visokih stupova pepela i piroklastičnih tokova. Nošen vjetrom oblak pepela može prekriti veliko područje. Piroklastični tok juri golemom brzinom niz vulkansku kupu, što ovu vrstu erupcije vulkana čini najrazornijom. Najpoznatiji vulkani iz ove skupine su Krakatoa, Mt. Pelée i Mt. St. Helens.

Erupcije lavičnih vulkana protječu bez eksplozije i nastajanja piroplastičnog toka. Jedino što tom prilikom izlazi na površinu Zemlje je tekuća lava. Kupa se sastoji od stvrdnute lave. U ovu skupinu spadaju vulkani Havajskog otočja, Mauna Kea i Mauna Loa.

Kod mješovitog tipa vulkana, tzv. stratovulkana, prisutna je i eksplozija i pojava tekuće lave. Vulkanska kupa sastoji se od slojeva vulkanskog materijala i stvrdnute lave. U tu skupinu spada većina vulkana na Zemlji. Najpoznatiji od njih su Stromboli, Etna i Cotopaxi.

Nakon vulkanske erupcije može se vidjeti i postvulkanska aktivnost koja se uglavnom sastoji od vodene pare i plinova. Mjesta na kojima kroz pukotine stvrdnute lave na Zemljinu površinu izbijaju vrući plinovi i vodena para nazivaju se fumarolama.

Fumarola kod koje, osim vodene pare, iz Zemljine unutrašnjosti izlaze i sumporni plinovi, naziva se solfatara.

Mofete su također tip fumarola kod kojih nakon vulkanske aktivnosti nastaje ugljikov dioksid. Mofete mogu biti „suhe”, ukoliko sadrže ugljikov dioksid, i „mokre”, ukoliko sadrže vodu u kojoj je otopljen ugljikov dioksid (karbonatna kiselina).

Gejziri su geotermalni izvori koji u određenim vremenskim razmacima izbacuju vruću vodu. Do njihovog nastajanja dolazi kada se voda, koja dopire do podzemnih šupljina i u njima se zadržava, pod utjecajem magme zagrije do točke vrelišta. Rezultat je izbijanje vruće vode na površinu Zemlje.

U područjima s glinenim tlom javljaju se „muljni vulkani” kod kojih iz tekućeg blata izlaze plinovi u obliku mjehurića.

Najrazornije vulkanske erupcije izbacuju goleme količine vulkanskog materijala. Prilikom erupcije vulkana Krakatau 1883. godine izbačeno je 18 km³, dok je Tambora prilikom jedne od najvećih erupcija u povijesti čovječanstva, 1815. godine izbacila 80 km³ vulkanskog materijala. Takve snažne erupcije imaju globalan utjecaj na atmosferu, klimu i živa bića na Zemlji.

Postvulkanska aktivnost

Vulkanska aktivnost je proces u kojem dolazi do izbacivanja magme, koja se nalazi u Zemljinoj kori, na površinu Zemlje. Vulkani se ne pojavljuju nasumično, već nastaju uzduž granica tektonskih ploča.

Vulkanska aktivnost igra veliku ulogu i u formiranju planina. Magma je crvena, užarena masa otopljenih stijena, koja se nalazi ispod površine Zemlje. Kad magma stigne na površinu Zemlje, naziva se lavom. Na mjestu, na kojem se magma izlijeva na površinu Zemlje, nastaje vulkan. Prema tipu erupcije razlikujemo sljedeće vrste vulkana: eksplozivni, lavični i mješoviti.

Eksplozivni vulkani proizvode velike količine vodene pare i plinova koji uslijed snažnih eksplozija izlaze iz kratera. To rezultira nastankom visokih stupova pepela i piroklastičnih tokova. Nošen vjetrom oblak pepela može prekriti veliko područje. Piroklastični tok juri golemom brzinom niz vulkansku kupu, što ovu vrstu erupcije vulkana čini najrazornijom. Najpoznatiji vulkani iz ove skupine su Krakatoa, Mt. Pelée i Mt. St. Helens.

Erupcije lavičnih vulkana protječu bez eksplozije i nastajanja piroplastičnog toka. Jedino što tom prilikom izlazi na površinu Zemlje je tekuća lava. Kupa se sastoji od stvrdnute lave. U ovu skupinu spadaju vulkani Havajskog otočja, Mauna Kea i Mauna Loa.

Kod mješovitog tipa vulkana, tzv. stratovulkana, prisutna je i eksplozija i pojava tekuće lave. Vulkanska kupa sastoji se od slojeva vulkanskog materijala i stvrdnute lave. U tu skupinu spada većina vulkana na Zemlji. Najpoznatiji od njih su Stromboli, Etna i Cotopaxi.

Nakon vulkanske erupcije može se vidjeti i postvulkanska aktivnost koja se uglavnom sastoji od vodene pare i plinova. Mjesta na kojima kroz pukotine stvrdnute lave na Zemljinu površinu izbijaju vrući plinovi i vodena para nazivaju se fumarolama.

Fumarola kod koje, osim vodene pare, iz Zemljine unutrašnjosti izlaze i sumporni plinovi, naziva se solfatara.

Mofete su također tip fumarola kod kojih nakon vulkanske aktivnosti nastaje ugljikov dioksid. Mofete mogu biti „suhe”, ukoliko sadrže ugljikov dioksid, i „mokre”, ukoliko sadrže vodu u kojoj je otopljen ugljikov dioksid (karbonatna kiselina).

Gejziri su geotermalni izvori koji u određenim vremenskim razmacima izbacuju vruću vodu. Do njihovog nastajanja dolazi kada se voda, koja dopire do podzemnih šupljina i u njima se zadržava, pod utjecajem magme zagrije do točke vrelišta. Rezultat je izbijanje vruće vode na površinu Zemlje.

U područjima s glinenim tlom javljaju se „muljni vulkani” kod kojih iz tekućeg blata izlaze plinovi u obliku mjehurića.

Najrazornije vulkanske erupcije izbacuju goleme količine vulkanskog materijala. Prilikom erupcije vulkana Krakatau 1883. godine izbačeno je 18 km³, dok je Tambora prilikom jedne od najvećih erupcija u povijesti čovječanstva, 1815. godine izbacila 80 km³ vulkanskog materijala. Takve snažne erupcije imaju globalan utjecaj na atmosferu, klimu i živa bića na Zemlji.

Naracija

Vulkanska aktivnost je proces u kojem dolazi do izbacivanja magme, koja se nalazi u Zemljinoj kori, na površinu Zemlje. Vulkani se ne pojavljuju nasumično, već nastaju uzduž granica tektonskih ploča.

Vulkanska aktivnost igra veliku ulogu i u formiranju planina. Magma je crvena, užarena masa otopljenih stijena, koja se nalazi ispod površine Zemlje. Kad magma stigne na površinu Zemlje, naziva se lavom. Na mjestu, na kojem se magma izlijeva na površinu Zemlje, nastaje vulkan. Prema tipu erupcije razlikujemo sljedeće vrste vulkana: eksplozivni, lavični i mješoviti.

Eksplozivni vulkani proizvode velike količine vodene pare i plinova koji uslijed snažnih eksplozija izlaze iz kratera. To rezultira nastankom visokih stupova pepela i piroklastičnih tokova. Nošen vjetrom oblak pepela može prekriti veliko područje. Piroklastični tok juri golemom brzinom niz vulkansku kupu, što ovu vrstu erupcije vulkana čini najrazornijom. Najpoznatiji vulkani iz ove skupine su Krakatoa, Mt. Pelée i Mt. St. Helens.

Erupcije lavičnih vulkana protječu bez eksplozije i nastajanja piroplastičnog toka. Jedino što tom prilikom izlazi na površinu Zemlje je tekuća lava. Kupa se sastoji od stvrdnute lave. U ovu skupinu spadaju vulkani Havajskog otočja, Mauna Kea i Mauna Loa.

Kod mješovitog tipa vulkana, tzv. stratovulkana, prisutna je i eksplozija i pojava tekuće lave. Vulkanska kupa sastoji se od slojeva vulkanskog materijala i stvrdnute lave. U tu skupinu spada većina vulkana na Zemlji. Najpoznatiji od njih su Stromboli, Etna i Cotopaxi.

Nakon vulkanske erupcije može se vidjeti i postvulkanska aktivnost koja se uglavnom sastoji od vodene pare i plinova. Mjesta na kojima kroz pukotine stvrdnute lave na Zemljinu površinu izbijaju vrući plinovi i vodena para nazivaju se fumarolama.

Fumarola kod koje, osim vodene pare, iz Zemljine unutrašnjosti izlaze i sumporni plinovi, naziva se solfatara.

Mofete su također tip fumarola kod kojih nakon vulkanske aktivnosti nastaje ugljikov dioksid. Mofete mogu biti „suhe”, ukoliko sadrže ugljikov dioksid, i „mokre”, ukoliko sadrže vodu u kojoj je otopljen ugljikov dioksid (karbonatna kiselina).

Gejziri su geotermalni izvori koji u određenim vremenskim razmacima izbacuju vruću vodu. Do njihovog nastajanja dolazi kada se voda, koja dopire do podzemnih šupljina i u njima se zadržava, pod utjecajem magme zagrije do točke vrelišta. Rezultat je izbijanje vruće vode na površinu Zemlje.

U područjima s glinenim tlom javljaju se „muljni vulkani” kod kojih iz tekućeg blata izlaze plinovi u obliku mjehurića.

Najrazornije vulkanske erupcije izbacuju goleme količine vulkanskog materijala. Prilikom erupcije vulkana Krakatau 1883. godine izbačeno je 18 km³, dok je Tambora prilikom jedne od najvećih erupcija u povijesti čovječanstva, 1815. godine izbacila 80 km³ vulkanskog materijala. Takve snažne erupcije imaju globalan utjecaj na atmosferu, klimu i živa bića na Zemlji.

Povezani dodatci

Krška regija (srednji stupanj)

Udubine u kršu se dijele na nadzemne (ponikve, škrape, kamenice, doline, uvale, polja) i...

Rasjed (srednji stupanj)

Rasjed je pukotina u stijeni koja nastaje izdizanjem, spuštanjem ili uzdužnim smicanjem...

Eratosten

Opseg Zemlje ustanovljen je već u starom Egiptu. Izračuni su, obzirom na ograničene informacije,...

The East African Rift

The Great Rift Valley in East Africa was formed as a result of the movement of tectonic plates.

Topla i hladna fronta

Prilikom sretanja hladnog i toplog zraka, razvije se topla ili hladna fronta.

Vrijeme i klima

Klimom smatramo vremenske prilike karakteristične za određeno područje, koje se mijenjaju samo...

Nastanak magle

Magla je vrsta oblaka koji nastaje u blizini tla. Na Zemlji postoje mjesta koja su tijekom većeg...

Tektonika ploča

Tektonika ploča se bavi proučavanjem pomicanja tektonskih ploča.

Added to your cart.