Vertikalno zoniranje

Vertikalno zoniranje

U planinama se klima, tlo, oblikovanje reljefa, te flora i fauna mijenjaju zavisno o nadmorskoj visini.

Geografija

Ključne riječi

klimatske zone, podneblje, zone vegetacije, planinski lanac, planina, hladna zona, umjerena zona, tropska zona, planine, sniježna granica, Sunčeva zraka, kut nagiba, vegetacija, nagib, padaline, vjetar fen, protok zraka, priroda, geografija, _javasolt

Povezani dodatci

3D modeli

Zemljopisno zoniranje

  • Sjeverni pol
  • sjeverni polarni krug - Značajna paralela širine na 66,5° N. U regijama sjeverno od ove paralele postoji barem jedan dan kada Sunce ne izlazi i zalazi.
  • Rakova obratnica - Značajna paralelna zemljopisna širina na 23,5° N. To je najsjevernija širina, gdje kut Sunca može doseći 90° (što se događa jednom godišnje, u vrijeme ljetnog solsticija, 22. lipnja).
  • Ekvator - Krug zemljopisne širine na 0°.
  • Jarčeva obratnica - Značajna paralelna geografska širina na 23,5° S. To je najjužnija geografske širine gdje kut Sunca može doseći 90° (što se događa jednom godišnje, u vrijeme zimskog solsticija, 22. prosinca).
  • južni polarni krug - Značajna paralela geografska širina na 66,5° S. U regijama južno od ove paralele postoji barem jedan dan u godini kada Sunce izlazi i zalazi.
  • Južni Pol

Zemlja je sferična u obliku. To uzrokuje da Sunčeve zrake udaraju u površinu Zemlje pod različitim kutovima, što rezultira razlikama u Zemljinoj temperaturi. Polazeći od ekvatora prema polovima, kut sunčanih zraka koji udaraju na Zemlju postaje postupno niži: dok je na ekvatoru, maksimalni kut sunčanih zraka 90°, to jest okomito, na polovima taj kut može biti jednak . Stoga, Sunce manje grije polove, što uzrokuje pad temperature. Uslijed toga, formirane su različite klimatske zone na površini Zemlje, kao što su tropska, umjerena i polarna zona. Klima temeljno utječe na svojstva tla, flore i faune, hidrologijskog ciklusa i oblikovanje reljefa. Kako su ta svojstva također raspoređene po zonama, one se nazivaju zemljopisne zone (ili geoklimatske zone).

Vertikalno zoniranje (diagram)

  • m
  • 0
  • 1000
  • 2000
  • 3000
  • 4000
  • 5000
  • 6000
  • 7000
  • Tropska zona
  • Umjerena zona
  • Hladna zona
  • Horizontalno zemljopisno zoniranje
  • Vertikalno zemljopisno zoniranje
  • snježna granica
  • 23.5°
  • 66.5°
  • 90°

U planinskim predjelima se klimatski elementi koji određuju različite zone, mijenjaju se zavisno o nadmorskoj visini: sa porastom visine, temperatura se smanjuje, dok se količina oborina obično povećava. Pad temperature ne stvara klimatske pojaseve samo udaljavanjem od ekvatora, nego i vertikalno, povećanjem nadmorske visine u planinama. Slijedeći klimu, tlo, oblikovanje reljefa, te flora i fauna su isto raspodjeleni u određene zone. To su vertikalne zemljopisne zone.

Vertikalno zoniranje (vegetacija)

  • Tropska zona
  • Umjerena zona
  • Hladna zona

U planinama na raznim zemljopisnim širinama, granica vertikalnih pojaseva se nalazi na različitim visinama, kako polazna temperatura u podnožju planine na različitim zemljopisnim širinama nije ista. Unutar vertikalnih pojaseva, najniži sloj se podudara sa pojasom zemljopisne širine određene planine, dok broj vertikalnih pojaseva zavisi o visini planine. Planine koje se nalaze na manjim zemljopisnim širinama, odnosno u blizini Ekvatora, raspolažu najvećim brojem vertikalnih pojaseva, kao na primjer Ande u Južnoj Americi. Pojedine visinske zone su ograničene snježnom granicom, iznad koje se snježni pokrivač prostire tijekom cijele godine, ili granicom drveća, ispod koje raste usamljeno drveće.

Promjena temperature

  • Jug
  • Sjever
  • Sunčevo zračenje

Orijentacija padina

Kao što ni granice horizontalnih pojaseva nisu paralelne sa krugovima koji povezuju zemljopisne širine, tako se ni granice vertikalnih pojasevi ne nalaze na jednoj visinskoj liniji. Na njih utječe topografija, dominantni vjetrovi i orijentacija padina. Naime, Sunčeve zrake udaraju u površinu sjevernih i južnih padina planina pod različitim kutovima. Na južnoj padini Sunčeve zrake padaju na tlo pod većim kutem, uslijed čega na jedinicu površine spada veća količina topline. Stoga je zagrijavanje na južnoj padini veće.

Visina

Kada se zrak uzdiže ohlađuje se za 1 ºC na svakih 100 m visine. Sadržaj vodene pare u zraku je manji, ukoliko je hladniji. Međutim, na određenoj visini zbog pada temperature zrak će postati zasićen (to je na temperaturi rosišta), počet će kondenzacija vodene pare, a njena je posljedica postanak oblaka, te oborina, na temperaturi iznad 0 °C kiše, a ispod 0 °C snijega. Daljnjim izdizanjem zrak se hladi sporije, za 0.5 ºC na 100 m, kako se kondenzacijom vodene pare oslobađa toplina koja ulazi u proces. Nakon što zrak stigne do vrha planine, on se na suprotnoj strani spušta, pri čemu se zagrijava za 1 ºC na svakih 100 m visine. Na ovoj strani nema kondenzacije, a uslijed zagrijavanja, zrak može apsorbirati veću količinu vodene pare, stvarna količina vodene pare se ne mijenja. Stoga je zrak na ovoj strani suh i topliji.

Animacija

  • Sjeverni pol
  • sjeverni polarni krug - Značajna paralela širine na 66,5° N. U regijama sjeverno od ove paralele postoji barem jedan dan kada Sunce ne izlazi i zalazi.
  • Rakova obratnica - Značajna paralelna zemljopisna širina na 23,5° N. To je najsjevernija širina, gdje kut Sunca može doseći 90° (što se događa jednom godišnje, u vrijeme ljetnog solsticija, 22. lipnja).
  • Ekvator - Krug zemljopisne širine na 0°.
  • Jarčeva obratnica - Značajna paralelna geografska širina na 23,5° S. To je najjužnija geografske širine gdje kut Sunca može doseći 90° (što se događa jednom godišnje, u vrijeme zimskog solsticija, 22. prosinca).
  • južni polarni krug - Značajna paralela geografska širina na 66,5° S. U regijama južno od ove paralele postoji barem jedan dan u godini kada Sunce izlazi i zalazi.
  • Južni Pol
  • m
  • 0
  • 1000
  • 2000
  • 3000
  • 4000
  • 5000
  • 6000
  • 7000
  • Tropska zona
  • Umjerena zona
  • Hladna zona
  • Horizontalno zemljopisno zoniranje
  • Vertikalno zemljopisno zoniranje
  • snježna granica
  • 23.5°
  • 66.5°
  • 90°
  • Tropska zona
  • Umjerena zona
  • Hladna zona
  • granica drveća - Gornja granica usamljenih drveća.
  • snježna granica - Donja granica vječnog snježnog pokrivača.
  • Jug
  • Sjever
  • Sunčevo zračenje
  • uzlazna zračna strujanja - Kada se zrak uzdiže ohlađuje se za 1 ºC na svakih 100 m visine. Međutim, nakon postizanja temperature rosišta, zrak se hladi mnogo sporije, za 0.5 ºC na 100 m.
  • silazna zračna strujanja - Kada se zrak uzdiže ohlađuje se za 1 ºC na svakih 100 m visine.
  • postanak oblaka
  • kondenzacija
  • suho vrijeme
  • 600 m = 22 °C
  • 2600 m = 2 °C
  • 3000 m = 0 °C
  • 4600 m = – 8 °C
  • 3000 m = 8 °C
  • 600 m = 32 °C
  • temperatura rosišta - Temperatura na kojoj zrak dostiže najveću količinu vodene pare, to jest postane zasićen.
  • fen - Suhi vjetar koji se spušta u podnožje planina.

Naracija

Zemlja je sferična u obliku. To uzrokuje da Sunčeve zrake udaraju u površinu Zemlje pod različitim kutovima, što rezultira razlikama u Zemljinoj temperaturi. Polazeći od ekvatora prema polovima, kut sunčanih zraka koji udaraju na Zemlju postaje postupno niži: dok je na ekvatoru, maksimalni kut sunčanih zraka 90°, to jest okomito, na polovima taj kut može biti jednak . Stoga, Sunce manje grije polove, što uzrokuje pad temperature. Uslijed toga, formirane su različite klimatske zone na površini Zemlje, kao što su tropska, umjerena i polarna zona. Klima temeljno utječe na svojstva tla, flore i faune, hidrologijskog ciklusa i oblikovanje reljefa. Kako su ta svojstva također raspoređene po zonama, one se nazivaju zemljopisne zone (ili geoklimatske zone).

U planinskim predjelima se klimatski elementi koji određuju različite zone, mijenjaju se zavisno o nadmorskoj visini: sa porastom visine, temperatura se smanjuje, dok se količina oborina obično povećava. Pad temperature ne stvara klimatske pojaseve samo udaljavanjem od ekvatora, nego i vertikalno, povećanjem nadmorske visine u planinama. Slijedeći klimu, tlo, oblikovanje reljefa, te flora i fauna su isto raspodjeleni u određene zone. To su vertikalne zemljopisne zone.

U planinama na raznim zemljopisnim širinama, granica vertikalnih pojaseva se nalazi na različitim visinama, kako polazna temperatura u podnožju planine na različitim zemljopisnim širinama nije ista. Unutar vertikalnih pojaseva, najniži sloj se podudara sa pojasom zemljopisne širine određene planine, dok broj vertikalnih pojaseva zavisi o visini planine. Planine koje se nalaze na manjim zemljopisnim širinama, odnosno u blizini Ekvatora, raspolažu najvećim brojem vertikalnih pojaseva, kao na primjer Ande u Južnoj Americi. Pojedine visinske zone su ograničene snježnom granicom, iznad koje se snježni pokrivač prostire tijekom cijele godine, ili granicom drveća, ispod koje raste usamljeno drveće.

Orijentacija padina

Kao što ni granice horizontalnih pojaseva nisu paralelne sa krugovima koji povezuju zemljopisne širine, tako se ni granice vertikalnih pojasevi ne nalaze na jednoj visinskoj liniji. Na njih utječe topografija, dominantni vjetrovi i orijentacija padina. Naime, Sunčeve zrake udaraju u površinu sjevernih i južnih padina planina pod različitim kutovima. Na južnoj padini Sunčeve zrake padaju na tlo pod većim kutem, uslijed čega na jedinicu površine spada veća količina topline. Stoga je zagrijavanje na južnoj padini veće.

Visina

Kada se zrak uzdiže ohlađuje se za 1 ºC na svakih 100 m visine. Sadržaj vodene pare u zraku je manji, ukoliko je hladniji. Međutim, na određenoj visini zbog pada temperature zrak će postati zasićen (to je na temperaturi rosišta), počet će kondenzacija vodene pare, a njena je posljedica postanak oblaka, te oborina, na temperaturi iznad 0 °C kiše, a ispod 0 °C snijega. Daljnjim izdizanjem zrak se hladi sporije, za 0.5 ºC na 100 m, kako se kondenzacijom vodene pare oslobađa toplina koja ulazi u proces. Nakon što zrak stigne do vrha planine, on se na suprotnoj strani spušta, pri čemu se zagrijava za 1 ºC na svakih 100 m visine. Na ovoj strani nema kondenzacije, a uslijed zagrijavanja, zrak može apsorbirati veću količinu vodene pare, stvarna količina vodene pare se ne mijenja. Stoga je zrak na ovoj strani suh i topliji.

Povezani dodatci

Toplinski pojasevi i klima na Zemlji

Zemlja je podijeljena na toplinske pojaseve i klimatska područja, što uvjetuje različite prirodno-vegetacijske zone.

Formiranje oblaka i oborina, vrste oblaka

Voda, koja se isparava, formira oblake različitih oblika, iz kojih voda u vidu oborina dospjeva nazad na Zemlju.

Geografski koordinatni sustav

Svaka točka na Zemlji može se točno odrediti pomoću geografskog koordinatnog sustava.

Ledenjak (srednji stupanj)

Ledenjak je veliko postojano ledeno tijelo, formira se od snijega, te je u stalnom, usporenom kretanju.

Lokalni vjetrovi

Najvažnije vrste lokalnih vjetrova su morsko-kopneni, planinsko-dolinski i preljevni (slapoviti, silazni).

Obični bor

Jedna od najrasprostranjenih vrsta borova u svijetu. Autohtona sorta Eurazije.

Planetarno kruženje zraka

Razlika u temperaturi između polova i ekvatora izaziva planetarno kruženje zraka, na koje utiče više čimbenika, između ostalog i okretanje Zemlje.

Putanja Sunca na važnijim geografskim dužinama Zemlje

Prividno kretanje Sunca posljedica je rotacije Zemlje oko vlastite osi.

Reljefni zemljovid Kine

Animacija nam pokazuje zemljopisne i vodopisne regije Kine.

Reljefni zemljovid Mađarske

Animacija nam pokazuje zemljopisne i vodopisne regije Mađarske i Panonske nizine.

Slojevi šuma

Slojevi različnih šuma mogu se razlikovati.

Zemlja

Zemlja je terestrički ili kameni planet, ima atmosferu sa kisikom i čvrstu koru.

Pradomovina uzgajanih biljaka i domaćih životinja

Trenutno uzgajane biljke i naše domaće životinje vode porijeklo iz najraznovrsnijih dijelova Zemlje.

Topografija Zemlje

Animacija prikazuje veće planine, ravnice, rijeke, jezera i pustinje Zemlje.

Added to your cart.