Teatro Olimpico (Vicenza, 16. stoljeće)

Teatro Olimpico (Vicenza, 16. stoljeće)

Prvo zatvoreno kazalište u suvremenoj povijesti, koje se gradilo prema antičkim pravilima gradnje, otvoreno je 1585. godine.

Likovna umjetnost

Ključne riječi

Teatro Olimpico, Vicenza, Palladio, arhitektura, Scamozzi, zgrada, kazalište, kazalište u zatvorenom, Renesansa, Svjetska baština, stereoskopski, scenografija za kazališne predstave, antikni, perspektiva

Povezani dodatci

3D modeli

Kazalište

'Suvremeno antičko' kazalište

Teatro Olimpico, smješteno u gradu Vicenza, u Italiji, prvo je zatvoreno kazalište u suvremenoj povijesti koje se gradilo prema antičkim pravilima gradnje.

Accademia Olimpica sagrađena je prema nacrtu Andree Palladia. S gradnjom se započelo 1580. godine; međutim, Palladio je umro prije završetka izgradnje kazališta. Stoga je jedno od njegovih najznačajnijih djela bilo i njegovo posljednje. Zdanje je otvoreno 1585. godine.

Arhitekt je namjeravao, kao i kod svojih drugih djela, u ovom stalnom kazalištu stvoriti profinjenu perspektivnu strukturu.

Nacrti za ovo zdanje temeljili su se na rekonstrukciji starorimskog kazališta u mjestu Orange u Francuskoj. Ovalni i stepenasti auditorij bez poteškoća je mogao primiti i do 1.000 gledatelja.

Teatro Olimpico preživio je događaje u nadolazećim stoljećima te je danas najstarije aktivno renesansno kazalište. 1994. godine uvršten je na UNESCO-ov popis svjetske spomeničke baštine.

Teatro Olimpico danas

Pozornica

Pozornica Teatra Olimpico

Na temelju skica i nacrta Palladia - koji je umro nedugo nakon početka gradnje - 1584. godine dovršene su loggia, cavea (prostor za gledatelje) i predvorje.

Međutim, obzirom na to da nakon majstora nisu ostali nikakvi nacrti po pitanju uređenja kazališne scene, taj je zadatak pripao drugom lokalnom arhitektu, Vincenzu Scamozziju.

U prvom planu nalazi se slavoluk pobjede, ukrašen kipovima slavnih članova Accademie Olimpice. Na pozornici se također nalaze troja vrata, koja pružaju pogled na kuće u lažnoj perspektivi. Sačuvan je velik dio izvorne scenografije, koji se može vidjeti.

Stalno kazalište otvoreno je predstavom rađenom prema predlošku Sofoklovog Kralja Edipa 1585. godine. Scenu su kasnije otkrili i filmski režiseri; većina prizora iz znamenitog filma Casanova snimljeno je upravo na toj pozornici.

Kazališna scenaTeatra Olimpico

Teatro Olimpico (Olimpijsko kazalište) smješteno je u gradu Vicenzi, u Italiji. Sagrađeno u 16. stoljeću, ovo kazalište bilo je jedno od prvih zatvorenih kazališta u suvremenoj povijesti, koje se gradilo prema antičkim pravilima gradnje kazališta.

U ovom uistinu jedinstvenom zdanju nalazi se najstarije aktivno renesansno kazalište.

Gradnja je započela 1580. godine prema nacrtu Andree Palladio. Nažalost, legendarni arhitekt nije doživio otvorenje kazališta 1585. godine. Završne faze izgradnje nadgledao je njegov suvremenik iz Vicenze, Vincenzo Scamozzi.

Prije dovršenja nacrta, Palladio je dubinski proučavao arhitekturu antičkih kazališta (prije svega, Vitruvijev rad), a također je obišao brojne rimske ruševine.

Pri skiciranju Teatra Olimpico, arhitekt je stvorio jedinstvenu strukturnu perspektivu. Ovalni amfiteatar (koji je mogao primiti i do 1.000 gledatelja) stepenaste je strukture. U prednjem dijelu nalazio se slavoluk pobjede ukrašen kipovima. Kroz troja vrata vide se građevine smještene na imaginarnom trgu.

Izgradnja balkona, lođe i prednjeg dijela pozornice vršena je prema Palladijevim nacrtima, ali pod Scamozzijevom upravljačkom palicom. Potonji je, stoga, bio taj koji je dizajnirao slavnu kazališnu scenu. (To su jedine renesansne strukture na svijetu koje su, unatoč višestoljetnim previranjima, ostale netaknute do danas.)

Kazalište je svoja vrata otvorilo 1585. godine prikazom stilistički primjerene drame: Sofoklovim Kraljem Edipom. Četristo godina nakon prve izvedbe, ovo veličanstveno kazalište uvršteno je na UNESCO-ov popis svjetske spomeničke baštine.

Naracija

Teatro Olimpico (Olimpijsko kazalište) smješteno je u gradu Vicenzi, u Italiji. Sagrađeno u 16. stoljeću, ovo kazalište bilo je jedno od prvih zatvorenih kazališta u suvremenoj povijesti, koje se gradilo prema antičkim pravilima gradnje kazališta.

U ovom uistinu jedinstvenom zdanju nalazi se najstarije aktivno renesansno kazalište.

Gradnja je započela 1580. godine prema nacrtu Andree Palladio. Nažalost, legendarni arhitekt nije doživio otvorenje kazališta 1585. godine. Završne faze izgradnje nadgledao je njegov suvremenik iz Vicenze, Vincenzo Scamozzi.

Prije dovršenja nacrta, Palladio je dubinski proučavao arhitekturu antičkih kazališta (prije svega, Vitruvijev rad), a također je obišao brojne rimske ruševine.

Pri skiciranju Teatra Olimpico, arhitekt je stvorio jedinstvenu strukturnu perspektivu. Ovalni amfiteatar (koji je mogao primiti i do 1.000 gledatelja) stepenaste je strukture. U prednjem dijelu nalazio se slavoluk pobjede ukrašen kipovima. Kroz troja vrata vide se građevine smještene na imaginarnom trgu.

Izgradnja balkona, lođe i prednjeg dijela pozornice vršena je prema Palladijevim nacrtima, ali pod Scamozzijevom upravljačkom palicom. Potonji je, stoga, bio taj koji je dizajnirao slavnu kazališnu scenu. (To su jedine renesansne strukture na svijetu koje su, unatoč višestoljetnim previranjima, ostale netaknute do danas.)

Kazalište je svoja vrata otvorilo 1585. godine prikazom stilistički primjerene drame: Sofoklovim Kraljem Edipom. Četristo godina nakon prve izvedbe, ovo veličanstveno kazalište uvršteno je na UNESCO-ov popis svjetske spomeničke baštine.

Povezani dodatci

Beduinski kamp

Polunomadski način života Beduina se odlično prilagodio klimatskim i ekološkim okolnostima.

Građanski salon

Animacija prikazuje tipičan građanski salon te ga uspoređuje s modernim dnevnim boravkom.

Bijela kuća (Washington, 1800)

Jedna od najpoznatijih zgrada svijeta, rezidencija i ured najpoznatijeg političara na...

Odjeća (Zapadna Europa, 16. stoljeće)

Odjeća odražava način života i kulturu nekog naroda, područja i vremena.

Odjeća (Zapadna Europa, 18. stoljeće)

Odjeća odražava način života i kulturu nekog naroda, područja i vremena.

Brandenburška vrata

Brandenburška vrata, izgrađena u neoklasicističkom stilu, danas su jedan od...

Odjeća (Zapadna Europa, 17. stoljeće)

Odjeća odražava način života i kulturu nekog naroda, područja i vremena.

Gejša

Gejša je tradicionalna japanska zabavljačica čije vještine uključuju izvođenje klasične...

Added to your cart.