Munja

Munja je naglo pražnjenje atmosferskog električnog naboja popraćeno bljeskom i snažnim zvukom, gromom.

Geografija

Ključne riječi

udar munje, munja, elektricitet, pražnjenje, grmljavina, svjetlosni fenomen, pozitivni naboj, negativni naboj, kristali leda, plazma, gromobran, oluja, vrijeme, oblak, formiranje oblaka, kišna oluja, padaline, kiša, doviknuti, led, meteorologija, elektrostatika, geografija

Povezani dodatci

Pitanja

  • Na kojoj se udaljenosti od nas nalazi udar munje, ako je od sijevanja do grmljavine prošlo 5 sekundi?
  • Tko je prvi dokazao da se u oblacima nalazi električni naboj?
  • Kako se zvao bog neba i grmljavine u grčkoj mitologiji?
  • Što nastaje u zraku tijekom sijevanja?
  • Koliko munja u prosjeku godišnje nastaje u Zemljinoj atmosferi?
  • U vrijeme kojeg godišnjeg doba dolazi do naučestalijih pojava munja u umjerenom pojasu.?
  • Što se odnosi na munje od oblaka do oblaka?
  • Što suvremeni znanstvenici navode kao uzrok grmljavine?
  • Koja se izjava odnosi na olujne oblake?
  • Koja sila određuje kretanje kristalića leda u olujnim oblacima?
  • Što je ionizacija?
  • Do koje temperature munja može zagrijati zrak u neposrednoj okolini?
  • Koja izjava je točna?
  • Koja izjava nije točna?
  • Gdje je nsjsigurnije ostati za vrijeme sijevanja munja?
  • Od kakvog materijala je izrađen gromobran?
  • Koji naziv se odnosi na svjetlosnu pojavu koja nastaje iznad oblaka?

3D modeli

Vrste munja

Sijevanje munje jedna je od najatraktivnijih pojava u našoj atmosferi.

Munje se dijele prema mjestu nastanka. Munje od oblaka do oblaka uglavnom su vodoravne, a duljina im može dostići i do 40-50 km. Munje unutar oblaka duljine su maksimalno nekoliko kilometara. Možemo ih vidjeti samo kao manji bljesak, bez "grana". Te su dvije vrste munja najučestalije: 65-75% svih munja koje možemo vidjeti može se svrstati u navedene dvije skupine. Relativno se rijetko pojavljuju munje između oblaka i zraka. Najspektakularnije munje su one od oblaka do tla. Njihova duljina doseže do nekoliko kilometara.

Nastajanje

Jedan od utemeljitelja Sjedinjenih Američkih Država i prirodoslovni znanstvenik Benjamin Franklin svojim je pokusima dao temelj modernom znanstvenom objašnjenju munja. On je, naime, 1752. uz pomoć zmaja puštenog među olujne oblake dokazao da se u obacima nalazi električni naboj.

Danas je poznato da se oblaci sastoje od vodene pare koja se na većim visinama smrzava. Tako formirani kristalići leda kreću se pod utjecajem gravitacije te sile uzgona koja nastaje pod utjecajem toplog zraka koji se diže prema gore. Te dvije sile suprotnog su smjera te stoga uzrokuju neprestano gibanje kristalića leda. Oni se stoga taru jedan o drugog, što dovodi do stvaranja električnog naboj. U većini slučajeva, kristali leda koji se kreću prema dolje nose negativan naboj, dok oni koji se kreću prema gore nose pozitivan naboj. Tako u gornjem dijelu oblaka dominira pozitivan naboj, a u donjem dijelu negativan. Negativan naboj, koji se nalazi u donjem dijelu oblaka, odbija negativno nabijene čestice koje se nalaze neposredno iznad površine Zemlje. Iz tog razloga Zemljina površna postaje pozitivno nabijena. Posljedično se javlja razlika u električnom naboju oblaka i Zemljine površine, koja se potom izjednačava u obliku munje.

Popratne pojave

Tijekom sijevanja dolazi do formiranja plazme koja se sastoji od pozitivno nabijenih čestica i negativno nabijenih, visokoenergetskih čestica koje se slobodno kreću.
Te negativno nabijene čestice s vremenom se vraćaju u svoje osnovno stanje. Pritom energiju u obliku svjetlosti i topline prenose na svoju okolinu. Fotone, koji pritom nastaju, primjećujemo kao raspršenu svjetlost koju nazivamo munjom.

Nastala plazma vrlo brzo može zagrijati zrak u okolini, čija temperatura može doseći čak 30.000 °C. U tom slučaju dolazi do iznenadnog porasta volumena vrućeg zraka. Budući da plazma u djeliću sekunde opet nestane, zrak se brzo hladi, a volumen mu se smanjuje. Ta brza promjena volumena (rast i pad volumena) popraćena je zvukovima nalik eksploziji, koje nazivamo grmljavinom.

Pojave u gornjoj atmosferi

Za vrijeme snažnog sijevanja, bljeskovi se mogu pojaviti i iznad oblaka. Ovdje se radi o električnom pražnjenju koje uzrokuju munje stvarajući električno polje između olujnog oblaka i ionosfere. Kratkotrajni bljeskovi koji nastaju pri niskom atmosferskom tlaku nazive su dobili prema boji i obliku.
Crveni vatrenjak obično ima oblik stupa ili nalikuje meduzi. Plavi mlaz izlazi iz vrha olujnog oblaka i sjajniji je od crvenog vatrenjaka; plave je boje. Vilenjaci se često pojavljuju zajedno s crvenim vatrenjacima, ogromne su veličine i prstenastog oblika.

Učestalost

U Zemljinoj atmosferi godišnje nastane oko 1,5 milijardi munja. Njihova je raspodjela nejednaka. S jedne strane mnogo je veća vjerojatnost da će nastati iznad kopna, nego iznad mora, s druge strane učestalije se javljaju u tropskim područjima. Na polovima se munje javljaju relativno rijetko. U umjerenom pojasu najčešće se javljaju ljeti.

U nordijskoj mitologiji bog munje i groma bio je Thor, a u grčkoj Zeus. U religijama mnogih naroda sijevanje munje i dalje se povezuje s "božjim gnjevom".

No, munje zaista sa sobom nose ozbiljnu opasnost. Diljem svijeta godišnje uzrokuju smrt tisuće ljudi i nastanak mnogobrojnih požara.
Za vrijeme grmljavinske oluje preporučljivo je skloniti se u automobil ili neku građevinu. Ukoliko to nije moguće, nikako se ne smijemo zadržavati na vrhovima planina ili u blizini osamljenog stabla.
Visoke građevine mogu se zaštiti gromobranima, koji električni naboj odvode u tlo te time sprečavaju oštećenje same građevine.

Naracija

Sijevanje munje jedna je od najatraktivnijih pojava u našoj atmosferi.

Munje se dijele prema mjestu nastanka. Munje od oblaka do oblaka uglavnom su vodoravne, a duljina im može dostići i do 40-50 km. Munje unutar oblaka duljine su maksimalno nekoliko kilometara. Možemo ih vidjeti samo kao manji bljesak, bez "grana". Te su dvije vrste munja najučestalije: 65-75% svih munja koje možemo vidjeti može se svrstati u navedene dvije skupine. Relativno se rijetko pojavljuju munje između oblaka i zraka. Najspektakularnije munje su one od oblaka do tla. Njihova duljina doseže do nekoliko kilometara.

Jedan od utemeljitelja Sjedinjenih Američkih Država i prirodoslovni znanstvenik Benjamin Franklin svojim je pokusima dao temelj modernom znanstvenom objašnjenju munja. On je, naime, 1752. uz pomoć zmaja puštenog među olujne oblake dokazao da se u obacima nalazi električni naboj.

Danas je poznato da se oblaci sastoje od vodene pare koja se na većim visinama smrzava. Tako formirani kristalići leda kreću se pod utjecajem gravitacije te sile uzgona koja nastaje pod utjecajem toplog zraka koji se diže prema gore. Te dvije sile suprotnog su smjera te stoga uzrokuju neprestano gibanje kristalića leda. Oni se stoga taru jedan o drugog, što dovodi do stvaranja električnog naboj. U većini slučajeva, kristali leda koji se kreću prema dolje nose negativan naboj, dok oni koji se kreću prema gore nose pozitivan naboj. Tako u gornjem dijelu oblaka dominira pozitivan naboj, a u donjem dijelu negativan. Negativan naboj, koji se nalazi u donjem dijelu oblaka, odbija negativno nabijene čestice koje se nalaze neposredno iznad površine Zemlje. Iz tog razloga Zemljina površna postaje pozitivno nabijena. Posljedično se javlja razlika u električnom naboju oblaka i Zemljine površine, koja se potom izjednačava u obliku munje.

Tijekom sijevanja dolazi do formiranja plazme koja se sastoji od pozitivno nabijenih čestica i negativno nabijenih, visokoenergetskih čestica koje se slobodno kreću.
Te negativno nabijene čestice s vremenom se vraćaju u svoje osnovno stanje. Pritom energiju u obliku svjetlosti i topline prenose na svoju okolinu. Fotone, koji pritom nastaju, primjećujemo kao raspršenu svjetlost koju nazivamo munjom.

Nastala plazma vrlo brzo može zagrijati zrak u okolini, čija temperatura može doseći čak 30.000 °C. U tom slučaju dolazi do iznenadnog porasta volumena vrućeg zraka. Budući da plazma u djeliću sekunde opet nestane, zrak se brzo hladi, a volumen mu se smanjuje. Ta brza promjena volumena (rast i pad volumena) popraćena je zvukovima nalik eksploziji, koje nazivamo grmljavinom.

Za vrijeme snažnog sijevanja, bljeskovi se mogu pojaviti i iznad oblaka. Ovdje se radi o električnom pražnjenju koje uzrokuju munje stvarajući električno polje između olujnog oblaka i ionosfere. Kratkotrajni bljeskovi koji nastaju pri niskom atmosferskom tlaku nazive su dobili prema boji i obliku.
Crveni vatrenjak obično ima oblik stupa ili nalikuje meduzi. Plavi mlaz izlazi iz vrha olujnog oblaka i sjajniji je od crvenog vatrenjaka; plave je boje. Vilenjaci se često pojavljuju zajedno s crvenim vatrenjacima, ogromne su veličine i prstenastog oblika.

U Zemljinoj atmosferi godišnje nastane oko 1,5 milijardi munja. Njihova je raspodjela nejednaka. S jedne strane mnogo je veća vjerojatnost da će nastati iznad kopna, nego iznad mora, s druge strane učestalije se javljaju u tropskim područjima. Na polovima se munje relativno rijetko pojavljuju. U umjerenom pojasu najčešće se javljaju ljeti.

U nordijskoj mitologiji bog munje i groma bio je Thor, a u grčkoj Zeus. U religijama mnogih naroda sijevanje munje i dalje se povezuje s "božjim gnjevom".

No, munje zaista sa sobom nose ozbiljnu opasnost. Diljem svijeta godišnje uzrokuju smrt tisuće ljudi i nastanak mnogobrojnih požara.
Za vrijeme grmljavinske oluje preporučljivo je skloniti se u automobil ili neku građevinu. Ukoliko to nije moguće, nikako se ne smijemo zadržavati na vrhovima planina ili u blizini osamljenog stabla.
Visoke građevine mogu se zaštiti gromobranima, koji električni naboj odvode u tlo te time sprečavaju oštećenje same građevine.

Povezani dodatci

Kruženje vode u prirodi (srednji stupanj)

Voda na Zemlji nalazi se u neprekidnom stanju promjene. Ciklus vode uključuje sljedeće...

Hidrotermalni izvori u dubinama oceana

Blizu oceanskih hrptova nalaze se hidrotermalni izvori ili otvori iz kojih eruptira...

The Equatorial Climate

Introducing the characteristics of the tropical rainforest climate

Ozonski omotač

Velika je važnost ozonskog omotača za život na Zemlji jer štiti od UV zračenja.

Vodopadi

Vodopadi nastaju gdje rijeka teče preko strmog zaljeva.

The East African Rift

The Great Rift Valley in East Africa was formed as a result of the movement of tectonic plates.

Planeti nalik Zemlji

Iako su Merkur, Venera, Zemlja i Mars nastali na gotovo identičan način, čini se da jedino...

Vodeni tokovi

Ljudi su oduvijek voljeli živjeti u blizini rijeka. Koje su prednosti i nedostaci života uz rijeke?

Added to your cart.